Youtor
CRNOGORSKI JUNACI – Šćepan Radojev Jovović i Ilija Đukanov Zvicer
>> YOUR LINK HERE: ___ http://youtube.com/watch?v=oIh2LEO-jn0
CRNOGORSKI JUNACI – Serdar Šćepan Radojev Jovović i vojvoda Ilija Đukanov Zvicer. • Veoma rano se istakao, vodeći neprekidne i krvave borbe s Turcima, rame uz rame sa najpoznatijim četovođama, kao što su bili: Serdar Đoko Radov Miljanić, pop Luka Jovović, serdar Pavić Đukanov Vlahović i drugi, nimalo im ne ustupajući u hrabrosti i smjelosti. Odlikovao se i u crnogorsko–turskom ratu 1852–1853 i mnogim drugim bojevima. Poginuo je 1862. u Dugi kod Nikšića, za vrijeme Omer-pašinog pohoda na Crnu Goru. • Seobe unutar Crne Gore • Poslije razgraničenja s Turskom došlo je do izvjesnog pomjeranja stanovništva. Knjaževa populaciona politika nije bila motivisana samo razlozima ekonomske već i političke prirode. Jedan dio stanovnika iz podlovćenske Crne Gore naselio se u Rudinama i u okolinu Župe Nikšićke, dok je ne mali broj Cuca i Čevljana nastanjen u Lukovu. Knjaževa odluka o naseljavanju Lukova imala je značaj za dalji razvoj oslobodilačkog pokreta u jednom dijelu Hercegovine. Lukovo je postalo središte odakle su se podsticale ustaničke radnje i četovanje. Među lukovskim naseljenicima nalazio se glasoviti cucki kapetan, a zatim vojvoda Ilija Đukanov Zvicer. Turski stanovnici Nikšića su osjetili da s novim susjedima neće biti lako. • Pošto je Crna Gora dobila veći dio Drobnjaka, knjaza Danila niko nije mogao spriječiti da stanovištvu onog dijela koje je ostalo pod turskom vlašću pruža svestranu podršku i smatra ga dijelom svoje populacije. • Zemljišta koja je Crna Gora dobila poslije razgraničenja na području Kolašina i Vasojevića knjaz je razdijelio tako da je lavovski dio pripao plemenskim prvacima. Sam vojvoda Miljan dobio je na Bjelasici više stotina hektara livade. • Obilježavanjem državnih granica prema Turskoj postalo je očevidno koliko je Crna Gora stiješnjena; u neposrednoj blizini mora, ali bez mora. Nedostatak putne mreže udvostručavao je privredne, trgovačko-tranzitne teškoće. Stoga se knjaz Danilo zanosio mišlju da prijestonicu iz Cetinja premjesti u neko mjesto u Bjelopavlićkoj ravnici. Ma koliko takva ideja bila motivisana dubokim poimanjem nedaća ekonomskog položaja zemlje, Crna Gora nije mogla vlastitim sredstvima započeti izgradnju bilo kakvog gradskog naselja u Bjelopavlićima, na teritoriji bez ikakve urbanističke osnovice. Istina je da je knjaz Danilo ovu zamisao prvi put saopštio ruskom generalnom konzulu u Dubrovniku još 27. XI / 9. XII 1859, ističući da je u Bjelopavliće želio da premjesti sjedište knjaževske i senatske kancelarije, pa je stoga i zahtijevao od ruskog predstavnika da zatraži od carske vlade „da uputi jednog inžinjera koji bi višerečenom građevinom upravljao”. • https://www.montenegrina.net/pages/pa... • ...
#############################
